"Apstinencija nakon dvadesete godine života, za mladoga čovjeka nije više bezopasna i ako već ne vodi nervoznosti, nanosi druga oštećenja...
Borba protiv osjetilnosti u daleko većem broju slučajeva troši raspoloživu energiju karaktera i to upravo u vrijeme kada su mladom čovjeku potrebne sve njegove snage kako bi izborio svoj udio i svoje mjesto u društvu... Teško da je moguć umjetnik koji u pravom smislu apstinira, no apstinencija mladog znanstvenika zacijelo nije nikakva rijetkost. Ovaj posljednji može uzdržljivošću osloboditi snage potrebne za svoj nauk, dok je kod prvoga njegovo umjetničko stvaranje vjerojatno snažno potaknuto njegovim seksualnim doživljajima... Nisam stekao utisak da seksualna apstinencija pomaže da se obrazuju energični, samostalni ljudi čina ili originalni mislioci, hrabri oslobodioci i reformatori. Daleko češće njome se služe čestiti slabići koji se kasnije utapaju u onu veliku masu koja običava nevoljko slijediti impulse snažnih individua."
S. Freud